starogrčka skulptura
Kiparstvo u antičkoj Grčkoj predstavlja jednu od najutjecajnijih i najtrajnijih umjetničkih tradicija u ljudskoj povijesti, koja je cvjetala između 8. stoljeća prije Krista i 1. stoljeća nove ere. Ova djela imala su višestruku funkciju, od vjerskog kulta do javnog obilježavanja i arhitektonske dekoracije. Kipari su razvili revolucionarne tehnike u obradi mramora i bronci, postižući dosad neviđene razine anatomskog prikaza i emocionalnog izraza. Njihove tehnološke inovacije uključivale su razvoj metode lijevanja gubitkom voska za bronzane skulpture te upotrebu pomoćnih alata za rezbariju u mramoru. Ove skulpture obično su bile naslikane živim bojama, iako su većina izgubila svoju izvornu policromiju tijekom vremena. Umjetnici su savladali prikaz ljudske figure, uspostavivši stav kontraposto i idealne proporcije koje su utjecale na zapadnu umjetnost tisućljećima. Grčki kipari također su bili pioniri arhitektonske skulpture, stvarajući složene frizove i frontone za hramove i javne zgrade. Njihova djela su se protezala od kolutnih kipova kulta do intimnih portreta, pokazujući prilagodljivost u razmjerima i temama.