EN
Okolišna stopa Skulptura MATERIJALI
Tradicionalni materijali nasuprot ekološki prihvatljivim alternativama
Ljudi su oduvijek divili tradicionalnim materijalima za kiparstvo poput bronce, mramora i drva zbog njihove ljepote i dugotrajnosti. No, postoji i druga strana ovih materijala koja nije tako privlačna. Njihovo vađenje iz zemlje i prerada uzrokuju ozbiljnu štetu okolišu. Uzmimo na primjer broncu, koja se proizvodi od bakra i kositra, a oba metala dolaze iz rudarskih radova koji uništavaju staništa i onečišćuju vodene tokove. Zatim je tu mramor, koji se mora vađiti iz planina, ostavljajući ogromne rane na pejzažu i stvarajući tone otpada. Dobra vijest je da umjetnici sada imaju raspolaganju ekološki prihvatljive alternative. Bilozamjena (bio resin) ističe se kao odlična alternativa jer potječe iz biljaka, a ne iz nafte, smanjujući time ovisnost o fosilnim gorivima i ukupnu potrošnju energije. Povratno upotrebljeni metali također dobro funkcioniraju – znače manje potrebe za novim rudnicima i ipak pružaju odgovarajuću strukturnu čvrstoću. Nedavna studija Skulptorskog društva pokazala je da skulpture izrađene od bilozamjene proizvode otprilike polovicu emisija ugljičnog dioksida u usporedbi s onima izrađenima od uobičajenih smola, što predstavlja značajan doprinos kada se promatra šira slika o održivosti.
Emisije ugljika u proizvodnji i transportu
Korištenje materijala za izradu skulptura ostavlja značajan utjecaj na okoliš, uglavnom zbog velike potrošnje energije potrebne za procese poput taljenja metala i transporta materijala. Kada umjetnici rade s broncom ili drugim metalima, postupak ekstrakcije sirovih materijala iz zemlje i njihovo rafiniranje oslobađa velike količine stakleničkih plinova u atmosferu. A niti ne spominjemo koliko daleko ti materijali obično moraju putovati prije nego što stignu u umjetnikovu radionicu. Mnogi kipari čekaju mjesecima da teški blokovi kamena ili metala stignu preko oceana. Uzmimo mramor kao primjer – nije nikakva tajna da transport tog materijala iz kamenoloma u Italiji ili Grčkoj do galerija u New Yorku proizvodi ogromne emisije ugljičnog dioksida. Nedavna studija je procijenila da se za prijevoz jedne tone mramora preko Atlantika emitira otprilike 1,9 tona CO2. Zbog toga sve više suvremenih umjetnika bira lokalnu glinu, reciklirane čelične ostatke ili lagane kompozite. Ove alternative smanjuju emisije iz transporta, a istovremeno omogućuju kreativni izraz, što je važno kako za one koji stvaraju, tako i za one koji kupuju, a brinu se o održivosti.
Izazovi u stvaranju otpada i reciklaži
Izrada kipova stvara dosta otpada tijekom cijelog procesa, uključujući sve one ostatke koji ostaju nakon rezanja, kao i situacije kada se djelovi na kraju odbace. Umjetnici koji rade s tradicionalnim materijalima poput mramora ili bronce završavaju s gomilama strugotina i odrezaka koje se jednostavno ne mogu lako reciklirati. Reciklaža materijala za kipove nije nemoguća, ali susreće se s pravim preprekama zbog problema kao što su kontaminacija i jednostavno nedostatak mjesta opremljenih za njihovo odgovarajuće obradjivanje. Prema istraživanju objavljenom prošle godine od strane Koalicije za upravljanje otpadom, tek oko četvrtine odbačenog mramora zapravo se negdje ponovno koristi. Zašto? Jer većina kipova sadrži miks više materijala zajedno s različitim površinskim obradama koje praktički blokiraju napredak reciklaže. Neki poduzeća zaista isprobavaju nove načine bolje reciklaže, ali još uvijek nam nedostaje mnogo specijaliziranih postrojenja potrebnih za rad s ovim posebnim materijalima. Prelazak na alternative poput ekološkog smola mogao bi znatno smanjiti ovu nespretnost, nudeći umjetnicima drugu opciju, a istovremeno čineći cijelo područje ekološkijim u cjelini.
Održivi dizajnerski pristupi u skulpturama parkova
Uključivanje recikliranih i lokalno nabavljenih materijala
Korištenje recikliranih materijala uz materijale iz bliskih područja pri izradi skulptura u parkovima znatno pomaže u smanjenju štetnih utjecaja na okoliš. Stvari poput starog metalnog otpada i plastičnih dijelova sprječavaju odlaganje otpada na deponijama, dok kamen i drvo iz lokalnih izvora znače manje kamiona na cestama, a novac ostaje unutar zajednica. Mnogi parkovi diljem svijeta sada biraju ovaj pristup. Uzmimo primjerica Park otoka Dundee, gdje su umjetnici stvorili djela o učincima klimatskih promjena koristeći kamen i drvo izravno iz okolnog područja. Ovakvi pristupi smanjuju ugljični otisak javnih umjetničkih instalacija te istovremeno povezuju lokalne zajednice, stvaraju radna mjesta i osiguravaju kretanje novca unutar susjedstava. Neka istraživanja pokazuju da parkovi koji usvoje ove izbore materijala zapravo mogu smanjiti ukupne emisije za oko 40 posto.
Tehnike proizvodnje s niskim utjecajem na okoliš
Način na koji izrađujemo skulpture za parkove se mijenja, jer proizvođači pronalaze načine da smanje potrošnju energije i onečišćenje. Uzmimo primjerice 3D tisak i tradicionalne ručne tehnike – ovi pristupi općenito zahtijevaju manje teške opreme i znatno manje potroše energije u usporedbi s konvencionalnim metodama. Kada umjetnici tiskaju skulpture sloj po sloj, zapravo koriste upravo onoliko materijala koliko je potrebno, što znači da gotovo da i ne ostaje otpadnih komadića. Mnoge radionice su također počele ugrađivati solarne panele u svoje postrojenje. Jedna lokalna lijevala nedavno mi je ispričala kako je prelazak na solarnu energiju smanjio njihove račune za struju skoro za trećinu nakon instalacije panela duž krova radionice. Osim što je to bolje za planet, ovakvi ekološkiji proizvodni izbori otvaraju uzbudljive mogućnosti vajcima koji žele stvarati jedinstvena djela, a pri tome zadržati malu ekološku stopu.
Suradnje s inicijativama za zaštitu okoliša
Kada umjetnici surađuju s grupama za zaštitu okoliša, događa se nešto iznimno važno za održivost u kreativnim područjima. Ovi zajednički napori spajaju umjetnički dar s ekološkim znanjem kako bi stvorili privlačne instalacije koje potiču ljude na razmišljanje o zaštiti prirode. Uzmimo primjer parka Dundee Island gdje su takve suradnje pretvorile područje u živi platno za poruke o klimatskim promjenama, pomažući lokalnim stanovnicima da kroz vizualno pripovijedanje shvate složene ekološke teme. I brojke to potvrđuju — tisuće ljudi su kroz godine sudjelovali u ovim projektima, a od redovitog održavanja umjetničkih događanja primjećen je očigledan rast podrške zajednice ekološkim ciljevima. Ono što čini ove suradnje tako uspješnima je njihova prirodna povezanost kreativnog izraza s pravim ekološkim izazovima, šireći poruku o održivosti daleko izvan onoga što bi svaka strana mogla postići sama.
Studije slučaja: Smanjenje utjecaja kroz inovativnu umjetnost
Thomas Damboov instalacijski troll od recikliranog materijala
Thomas Damboovi kipovi trolla izrađeni od drvenih ostataka, plastičnih boca i drugih predmeta koji su odbačeni zaista su privukli pažnju ljudi širom svijeta. Ono što čini njegova djela posebnima je to što, iako izgledaju zadivljujuće, oni također uče ljude o tome u što se starim stvarima može dati novi život. Većina ovih ogromnih trolla pojavljuje se u šumama, parkovima i uz pješačke staze gdje ih zaljubljenici u prirodu neočekivano nailaze. Ljudi uživaju u dijeljenju fotografija putem interneta te u sudjelovanju na događanjima vezanim uz ove instalacije. Mjesne vlasti su zapravo provedle istraživanje nakon postavljanja ovih umjetničkih djela i otkrile nešto zanimljivo: primjetno je porasla svijest stanovnika o recikliranju i zaštiti okoliša. Osim toga, susjedi su više razgovarali međusobno o temama održivosti. To jednostavno pokazuje da kreativni projekti poput Damboovih ponekad mogu pokrenuti stvarne promjene kako na našoj planeti tako i u našim zajednicama.
Projekt morske zmije od 30.000 bočica Nip
Ono što je započelo kao još jedan problem s plastičnim otpadom pretvorilo se u nešto prilično izvanredno kada su umjetnici pokazali kreativnost s tim 30.000 starih bočica. Pretvorili su sav taj otpad u ogromnu skulpturu morske zmije koja sada stoji tamo i izgleda dovoljno impresivno da svakoga zaustavi na mjestu. Prolaznici ne mogu a da se ne zapitaju kako je netko pomislio napraviti takvu stvar od recikliranih materijala. U proces su uključeni i lokalni stanovnici, koji su sami prikupljali bočice i dolazili na radionice gdje su učili o ispravnim tehnikama recikliranja. Nakon što je sve postavljeno, primijećena je očita promjena u okolini – ljudi su počeli bacati manje bočica na odlagališta. Neke izvještaje čak tvrde da su stope recikliranja porasle oko 15% nakon što su vidjeli što se može učiniti s njihovim svakodnevnim otpadom. Ponekad umjetnost zaista može napraviti razliku kad je riječ o tome kako navesti ljude da drugačije razmišljaju o svom ekološkom otisku.
PalmettoPride-ove edukativne skulpture za sprečavanje bacanja smeća
Surađujući s umjetnicima poput Jima Swaima, PalmettoPride postavlja okolišne skulpture diljem Južne Karoline kako bi se suočio s problemom bacanja smeća. Ove instalacije pojavljuju se na neočekivanim mjestima širom države, dajući jasna upozorenja o posljedicama nakupljanja plastičnog otpada. Organizacija provodi različite edukativne programe povezane s ovim umjetničkim djelima i uspjela je potaknuti tisuće ljudi da razmišljaju o tome kako njihove radnje utječu na okoliš. Mjesne škole vode učenike na izlete kako bi ih vidjeli, a lokalne zajednice organiziraju obrazovna putovanja gdje djeca mogu dotaknuti i interaktivno surađivati sa skulpturama dok uče o pravilnom odlaganju otpada. PalmettoPride izvješćuje da su područja na kojima se nalaze ova djela tijekom vremena zabilježila otprilike 30 posto manje problema s bacanjem smeća, što ukazuje na to da kombiniranje umjetnosti i poruka o zaštiti okoliša zaista djeluje bolje nego jednostavno postavljanje znakova.
Umetnost u javnom prostoru kao alat za edukaciju o okolišu
Podizanje svijesti kroz interaktivne instalacije
Interaktivne skulpture stvarno pomažu da ljudi započnu razgovor o pitanjima održivosti i o tome što se događa s našim okolišem. Ovi umjetnički radovi rade više od samog estetskog učinka — zapravo potiču razmišljanje i pokreću rasprave. Uzmimo one zanimljive skulpture koje koriste AR tehnologiju ili senzore kretanja kako bi prikazale kako zagađenje utječe na sve nas. Jedan odličan primjer su velike izložbe gdje ljudi mogu vidjeti svoj vlastiti ugljični otisak prikazan upravo ispred njih. Istraživanja pokazuju da ove vrste instalacija zapravo mijenjaju ponašanje ljudi. Mjesta na kojima su postavljene takve umjetničke instalacije prijavila su bolje navike recikliranja i nišu potrošnju energije nakon postavljanja. Ono što ovim djelima daje posebnu vrijednost je to što nameću odmah aktivnost, a ne dopuštaju ljudima da samo promatraju s distance.
Skulpture koje ističu gubitak biološke raznolikosti
Umjetničke skulpture ponekad pričaju priče bolje od riječi, posebno kada pokazuju koliko su stvari loše za divlje životinje i prirodne prostore. Mnogi umjetnici u svoja djela uključuju simbole kako bi pokazali koliko su naši ekosustavi zapravo krhki, nadajući se da će ljudi dovoljno mariti da nešto učine. Uzmimo one radove gdje rijetke životinje stoje usamljene u pustim krajobrazima, primjerice. Takva djela ostavljaju jak osjećaj jer vidimo što se događa pred našim očima. Kada kipari usredotoče svoje radove na stvorenja koja su na izumiranju, oni nam pomažu shvatiti zašto je gubitak šuma i oceana toliko važan. Istraživanja pokazuju da umjetnost zapravo mijenja mišljenja o pitanjima očuvanja prirode. Ljudi počinju donirati novac za zaštitu divljih krajeva nakon što vide određene instalacije. Budući da brojke ukazuju da bi oko milijun različitih živih bića moglo uskoro nestati, ove umjetničke izjave podsjećaju sve nas zašto briga o prirodi ne bi trebala čekati ni jedan dan više.
Prevazilaženje izazova u stvaranju održivih skulptura
Izdržljivost i otpornost na vremenske uvjete u zelenim materijalima
Stvaranje održivih skulptura donosi stvarne izazove kada je u pitanju otpornost na sve vrste vremenskih uvjeta. Činjenica je da mnogi ekološki prihvatljivi materijali jednostavno ne traju toliko dugo koliko tradicionalni materijali koje umjetnici obično koriste. Međutim, u posljednje vrijeme događaju se zanimljivi napretci u znanosti o materijalima koji počinju rješavati ovaj problem. Skulptori danas isprobavaju nove stvari poput posebnih kompozitnih smjesa i organskih materijala konstruiranih posebno za izdržavanje teških vanjskih uvjeta. Uzmimo, primjerice, one izvanredne radove izrađene od recikliranog metala pomiješanog s drugim tvarima, ili nove biodegradabilne kompozite koji zapravo prilično dobro otpiraju štetnim djelovanjima kiše i sunca. Iako se ti materijali još uvijek moraju testirati u različitim klimatskim uvjetima, svakako nude nadu za stvaranje trajne umjetnosti bez štetnog utjecaja na okoliš. Vidimo primjetnu promjenu u tome kako skulptori pristupaju svom radu, sada kada postaju dostupne realnije ekološke alternative.
Ravnoteža umjetničke vizije s ekološkom odgovornošću
Moderni umjetnici se bore da zadrže svoj kreativni glas netaknut, a istovremeno i da budu odgovorni prema okolišu. To je komplicirana situacija koja obično zahtijeva davanje i uzimanje plus kreativno rješavanje problema. Mnogi stvaraoci zapravo otkrivaju da zeleno otvara nove mogućnosti umjesto ograničavanja onoga što mogu učiniti. Uzmimo za primjer nekoga tko koristi stare drvene ostatke ili reciklirane metalne dijelove u svom radu, ti materijali često pokreću nove ideje. Jim Swaim govori kako održivi rad gura umjetnike putem koji ne bi normalno istraživali, stvarajući iznenađujuće oblike izražavanja. Kada umjetnici uspiju spojiti svoje kreativne ciljeve s zelenim vrijednostima, to pokazuje pravu fleksibilnost u njihovom zanatu i pomaže da se razgovori o održivosti u svijetu umjetnosti nastave.